UHVATI FRAJERA NA BEBU ILI BESKRUPULOZNI FIZIOLOŠKI DELIKT OČAJNICE

Veze koje nemaju čvrste temelje bliskosti u pojedincima koji ih čine, često opstaju samo na iluzijama i fragmentima tih temelja jednog od partnera, dok je drugi prisutan tek kao gost u ljubavnoj romansi.

Ukoliko su devojke suočene sa ovakvom vezom, gde i posle izvesnog perioda zabavljanja muškarac nema ambiciju da njihovu ljubav postavi na viši nivo, sva je prilika da će se devojke odlučiti na logičan korak izlaska iz iste. Ipak, u ovakvim sociološkim postavkama ima izuzetaka. Naime, ima žena koje vonjaju na majčinski instinkt i u isto vreme iz njih izbija ogroman strah od ostavljanja. U takvim situacijama nemaju baš puno izbora. Jedan od logičnijih spletova okolnosti je veza koja traje toliko dugo da ozbiljno ugrožava biološki sat žene. Ukoliko nije postavila jasne uslove i vremenski ograničila svoj opstanak u istoj sa preciznom definicijom: ili se rastajemo ili uzimamo, a još je u toj vezi, postoji velika šansa da je skovala čuveni pakleni plan – uhvati frajera na bebu. 

Da li je ovo mudro?

Možda je bolje tražiti odgovor kod svih onih očajnica koje su birale baš ovu taktiku za ostvarenje svojih snova. Svakako, odgovor često dođe nakon nekoliko godina kao otrežnjavajući šamar isforsiranoj ljubavi. Sve one devojke koje nisu imale sposobnost da tolerišu neizvesnost veze u koju su uložile mnogo, danas žive svoju obmanu, sa plodom ili plodovima svog proračunatog čina.

Šta dobijaju sa bebom u stomaku koju su isplanirale mimo želje druge strane?

Status udate žene.

Prezime.

Zavist još uvek neudatih drugarica.

Instant sreću.

Bebu.

Novi život.

Divno nedužno biće.

Zahvalnost muškarca.

Pritajeno nezadovoljstvo muškarca.

Otvoreni prezir muškarca.

Varanje.

Svađe.

Prebacivanje.

Dehumanizaciju nje kao ljudskog bića.

Ostajanje u braku isključivo radi deteta.

Veneričnu bolest, jer dok se muškarac osvešćivao i shvatao u kakvu je paukovu zamku upao, imao je dovoljno vremena za dovoljno mladih ždrebica koje mu za razliku od nje, traže vrlo malo a daju mnogo.

Status raspuštenice.

Status samohrane majke.

Šta se desilo između početka i kraja?

Desio se privid normalnosti u kom muškarac prihvata odgovornost. Desilo se privid sreće čijem su krunisanju prisustvovali svi prijatelji, rođaci, šira i dalja familija i komšiluk. Desila se euforija jer iščekivanje novog života luči u ljudima neverovatne količine seratonina – hormona sreće. Desilo se, to, krvlju i placentom isprljano stvorenje koje je devet meseci od obmane ispustilo krik dolaska na ovaj svet. Desile su se suze novonastalih roditelja. Desila se postporođajna depresija, hronični umor, iscepana, ušivena i opuštena vagina. Desila se disfunkcionalnost u erekciji ili gubljenje volje za intimnošću. Desio se plač, menjanje usranih pelena, povraćka na dovratku košulje i iscrpljenost. Desila se jedna svađa… desila se njegova sve češća zauzetost svim sem njome, pa je usledila i peta svađa… i ko zna koja po redu. Onda su svađe prestale. Sve je utihnulo. Desio se smiraj, onaj prividni smiraj, kao što je ljubav bila prividna.

Desilo se da je muškarac napokon shvatio da je doživeo beskrupulozni fiziološki delikt očajnice.

Bajkovita ljubav je preživela, ali samo prema detetu.

Zapamtite jedno: jedino nevinost strada u prljavim igrama i zbog toga drage devojke, nikada ne hvatajte frajera na bebu.

AUTOR: Danijela Knez

iz neobjavljenog romana

ANALIZA NE/SAVRŠENOSTI

Leave a Reply

%d